Rasadnik pozitivnih društvenih promjena

  Konvencionalna poljoprivreda je u cijelom svijetu, uz industriju (gdje udio ima i prehrambena industrija), najveći zagađivač okoliša. A Zakon o ekološkoj proizvodnji poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda u Hrvatskoj je ugledao svjetlo dana tek godine 2001. Državna potpora ekološkom poljoprivredniku izgleda ovako –  2.894 kn po ha daje se za povrće i višegodišnje nasade, 2.394 kn po ha za oranice i 1.548 kn po ha za livade i pašnjake. To sveukupno čini 23.000 hektara površina pod ekološkom poljoprivredi i u ukupnom udjelu poljoprivrede čini samo 1,8 posto.

Poticanje ekološke poljoprivrede

Trend porasta ekoloških proizvođača već je niz godina ipak u porastu no još uvijek imamo samo 1.100 proizvođača s certificiranom eko oznakom. I uistinu, svima su puna usta hrvatskih potencijala u ekološkoj poljoprivredi no malobrojni ističu kako se mora krenuti od lokalnih sredina i umrežiti sve proizvođače s potrošačima, prisnije od puke prodaje po trgovačkim centrima ili tržnicama.

Upravo je na tom tragu novi projekt Udruge ZMAG, u suradnji s četiri udruge iz različitih županija – Žmergo iz Opatije, Istarski eko proizvod, Izvor – udruga ekoloških proizvođača Sisačko-moslavačke županije i Aris iz Zagreba, pod nazivom „Fine niti lokalnih razvoja“ koji će direktno omogućiti povezivanje ekoloških proizvođača i tržišta ekoloških proizvoda. Projekt financira Zaklada za razvoj civilnog društva, a glavni ciljevi su poticanje razvoja ekološke poljoprivrede, otvaranje novih mogućnosti na tržištu kroz stvaranje grupa solidarne razmjene i očuvanje tradicijskih sorti bilja kao osnove ekološke proizvodnje. Grupu solidarne razmjene zasad čine tridesetak redovitih članova, a u komunikaciju je uključeno preko 100 ljudi iz cijele Hrvatske. Zasad su u projekt privukli desetak proizvođača od kojih je troje postalo već stalnim.

Odgovorna potrošnja

– Inicijativa za pokretanje grupe solidarne razmjene nastala je na recikliranom imanju u Vukomeriću gdje je u veljači 2011. organiziran Dan alternativne ekonomije kao niz predavanja i diskusija. Na inicijalnom sastanku koji je uslijedio okupili smo manji administratorski tim od oko petoro ljudi sa zadatkom da osmisli model funkcioniranja grupe i pokrenuli mailing listu zainteresiranih. Grupa je od samog početka formirana kao egalitarna i neformalna, njegujući timski rad, suradnju i pravednu podjelu obaveza i odgovornosti. Osim osnovne aktivnosti organizirane kupovine ekoloških proizvoda grupa je ubrzo postala pravi rasadnik pozitivnih društvenih promjena. Tako na redovnim sastancima srijedom kroz diskusije istražujemo različite teme koje nas zanimaju od mogućnosti organiziranja pravednijeg tržišta, odgovorne potrošnje, kvalitetnijih međuljudskih odnosa, organiziramo predstavljanja ekoloških proizvođača, radionice zdrave kuhinje… sve do diskusija o jeziku i pravopisu i radionicama ručnih radova. Nastali su i manji timovi za neke specifične aktivnosti kao što je tim zajedničkog vrta, tim čuvara tradicijskih sorti bilja i dr. Broj članova nije presudan pa nam nije cilj dodatno širiti postojeću grupu nego motivirati i potaknuti stvaranje novih, objasnila nam je Sunčana Pešak, ZMAG-ova voditeljica projekta.

Solidarna razmjena

Isplanirano je pet dvodnevnih seminara o grupama solidarne razmjene za koje se očekuje kako će, pored edukativnog dijela, biti inicijalni sastanci za pokretanje novih grupa. Seminari će se održavati na području djelovanja svake od udruga uključenih u projekt – u Velikoj Gorici, Zagrebu, Puli, Opatiji i Sisku. A planirani su i studijski posjeti sličnim grupama u nekoliko drugih europskih zemalja s kojima kontaktiraju.

I potom svaka grupa samostalno dogovara način funkcioniranja i odnose s proizvođačima. No, gledajući neke primjere izvrsne suradnje u ostalim europskim zemljama, gdje mnogo građana volontira upravo pomažući proizvođačima pa zauzvrat dobiju besplatno voće i povrće, namače nam se prijedlog kako bi se tako nešto možda moglo organizirati i u Hrvatskoj.

– Naši su proizvođači uglavnom otvoreni za takva iskustva volontiranja što se i kod mnogih grupa u drugim zemljama pokazalo kao odlično. U Francuskoj je to npr. osnovno pravilo i prema njihovim iskustvima na taj se način postiže puno veća solidarnost i povezanost s proizvođačem, a i ljudi unutar grupe. Ima niz predivnih priča i načina funkcioniranja. Mene osobno jako motivira i jedan primjer iz Njemačke gdje se udružilo nekoliko studenata i odlučilo pokrenuti proizvodnju. Okupili su grupu solidarne razmjene i proizvode redovito dostavljaju u zajedničko skladište gdje kupci dolaze i uzimaju koliko im treba bez da itko važe i mjeri tko je koliko uzeo. I kažu da im se češće dogodi da imaju višak proizvoda nego manjak. Oni boljeg imovinskog statusa plaćaju i po nekoliko mjeseci unaprijed što onda pomogne onima koji nemaju stalno zaposlenje i redovite prihode pa ako netko kasni s plaćanjem to se i ne osjeti. A, kakve će grupe biti pokrenute u Hrvatskoj, zasad je još nemoguće predvidjeti. No, moguće je da već i postoje radeći u tišini i bez medijske pozornosti.

Svi imaju korist

I nova je ministrica zaštite okoliša i prirode, Mirela Holy, javno potaknula svaku ideju s ciljem razvoja ekološke poljoprivrede. Spomenutim akcijskim planom predviđeno je povećanje ekološke proizvodnje na 8 posto površina do 2016.godine što je vrlo ambiciozno u odnosu na sadašnjih 1,8 posto i sve slabiju kupovnu moć građana. Hoće li tim povezivanjem proizvođača i potrošača, bar u dogledno vrijeme, doći i do lančanog smanjenja cijena ekoloških proizvoda (povrća i voća)?

– Smanjenje cijena povezano je s načinom na koji grupa surađuje s proizvođačem. Cilj je osmisliti sustav gdje svi imaju korist pa tako i proizvođač ima računa smanjiti cijene. Za uzvrat, članovi grupe plaćaju unaprijed, dogovaraju proizvodnju unaprijed, kupuju sezonske proizvode bez puno “razmaženih prohtjeva”, ponekad volontiraju na imanju… Kod nas još ne funkcionira sve idealno. Počeli smo s radom na polovini sezone i polako se uhodavali. Sada na početku sezone možemo dogovarati suradnju s proizvođačima unaprijed i planirati zelene košarice. Imamo vrlo dobra iskustva i sve koje smo kontaktirali oduševljeni su inicijativom pa su spremni na suradnju pa i na popuste za veće zajedničke narudžbe, ustvrdila je Sunčana, voditeljica projekta.

Već je regulirana i razmjena recepata kao svojevrsno “narodno blago” i konstantno se odvija, uglavnom nefomalnim metodama.

A za stvaranje međusobnog povjerenja potrebno je dosta strpljenja. Na koncu svi profitiraju jer dijele istu sudbinu pa jedni drugima mogu olakšati živote,  koncentrirana svoje lokalne odnose i resurse. Izvor: http://www.civilnodrustvo.hr/index.php?id=71&tx_ttnews[tt_news]=1571&cHash=7c70efcd4ef3ac519cb4e490b44e9922