Iz iskustva vidimo kako smo svakodnevno izloženi različitim vidovima medijskih manipulacija. Različiti spin majstori i savjetnici za oblikovanje informacija trude se voditi nas na način kako to odgovara onima koji ih za to masno plaćaju.  

Na temelju istraživanja američkog pisca Noama Chomskog donosimo vam popis deset najčešće korištenih oblika medijskog manipuliranja. Razmišljajući o svakom od ovih “alata” ponaosob, pokušajmo naći najmanje jedan primjer njegove primjene u skoroj prošlosti ali i odgovor na pitanje: Tko nas to i zbog čega pokušava oblikovati? 1) PREUSMJERAVANJE PAŽNJE Pažnju javnosti preusmjeravati s bitnih problema na nebitne. Prezaposliti javnost poplavom nebitnih informacija, da ljudi ne bi razmišljali i stekli osnovna saznanja u razumijevanju svijeta. 2) STVARANJE PROBLEMA Ta metoda se naziva i “problem-reagiranje-rješenje”. Treba stvoriti problem, da bi dio javnosti reagirao na njega. Na primjer: izazvati i prenositi nasilje s namjerom, da javnost lakše prihvati ograničavanje slobode, ekonomsku krizu ili da bi se opravdalo rušenje socijalne države. 3) POSTUPNOST PROMJENA Da bi javnost pristala na neku neprihvatljivu mjeru, uvoditi je postupno, “na žličicu”, mjesecima i godinama. Promjene, koje bi mogle izazvati otpor, ako bi bile izvedene naglo i u kratkom vremenskom roku, biti će sprovedene politikom malih koraka. Svijet se tako vremenom mijenja, a da to ne budi svijest o promjenama. 4) ODLAGANJE Još jedan način za pripremanje javnosti na nepopularne promjene je, da ih se najavljuje puno ranije, unaprijed. Ljudi tako ne osjete odjednom svu težinu promjena, jer se predhodno privikavaju na samu ideje o promjeni. Osim toga i “zajednička nada u bolju budućnost” olakšava njihovo prihvaćanje. 5) UPOTREBA DJEČIJEG JEZIKA Kada se odraslima obraća kao kad se govori djeci, postižemo dva korisna učinka: javnost potiskuje svoju kritičku svijest i poruka ima snažnije djelovanje na ljude. Taj sugestivni mehanizam u velikoj mjeri se koristi i prilikom reklamiranja. 6) BUĐENJE EMOCIJA Zloupotreba emocija je klasična tehnika, koja se koristi u izazivanju kratkog spoja, prilikom razumnog prosuđivanja. Kritičku svijest zamjenjuju emotivni impulsi (bijes, strah, itd.) Upotreba emotivnog registra omogućava pristup nesvjesnom, pa je kasnije moguće na toj razini sprovesti ideje, želje, brige, bojazni ili prinudu, ili pak izazvati određena ponašanja. 7) NEZNANJE Siromašnijim slojevima treba onemogućiti pristup mehanizmima razumijevanje manipulacije njihovim pristankom. Kvaliteta obrazovanja nižih društvenih slojeva treba biti što slabija ili ispod prosjeka, da bi ponor između obrazovanja viših i nižih slojeva ostao nepremostiv. 8) VELIČANJE GLUPOSTI Javnost treba poticati u prihvaćanju prosječnosti. Potrebno je uvjeriti ljude da je (in, u modi), poželjno biti glup, vulgaran i neuk. Istovremeno treba izazivati otpor prema kulturi i znanosti. 9) STVARANJE OSЈEĆAJA KRIVNJE Treba uvjeriti svakog pojedinca da je samo i isključivo on odgovoran za vlastitu nesreću, usljed oskudnog znanja, ograničenih sposobnosti, ili nedovoljnog truda. Tako nesiguran i podcijenjen pojedinac, opterećen osjećajem krivice, odustat će od traženja pravih uzroka svog položaja i pobune protiv ekonomskog sustava. 10) ZLOUPOTREBA ZNANJA Brz razvoj znanosti u posljednjih 50 godina stvara rastuću provaliju između znanja javnosti i onih koji ga posjeduju i koriste, vladajuće elite. “Sustav”, zaslugom biologije, neurobiologije i praktične psihologije, ima pristup naprednom znanju o čovjeku i na fizičkom i na psihičkom planu.