U nekoliko sati na Zemlju padne dovoljno energije za godišnju potrebu čovječanstva

Piše Lara BAGAR U praksi bi to bilo izvedivo kada bi se građani, primjerice Pule, organizirali u energetsku zadrugu i udružili znanje, vrijeme i sredstva kako bi na ravnim krovovima osnovnih škola, vrtića, bolnica, domova zdravlja postavili fotonaponske elektrane. Oprema kupljena u Tehnomontu iz Pule ili Solarisu iz Novigrada dovela bi do višestruke koristi: proizvodnja je na mjestu potrošnje (krovovima), grad Pula razvija se prema postfosilnom društvu, a kupovinom solarnih panela od lokalnih proizvođača potiče se zapošljavanje, što se automatski reflektira na jačanje lokalne zajednice i gospodarstva   Cijene nafte vrtoglavo rastu, i ne samo nafte. I Hrvati su za 1. maj uz grah dobili i energetsko poskupljenje plina i struje od 20-ak posto. No, na stranu hrvatske gospodarske prilike, svjetske energetske pak govore da smo potrošnjom prirodnih resursa dobrano zagazili u postfosilnu eru. Realnost, nažalost, ukazuje na to da bi se moglo dogoditi da svakodnevnica postane scenarij Mad Maxa, odnosno ne baš sjajne civilizacije budućnosti u kojoj će se naši potomci na barbarski način boriti za preostale zalihe fosilnih goriva. U svijetu u kojem uvijek ima alternative ona glasi da se treba okrenuti obnovljivim izvorima energije jer je vrijeme fosilnih goriva – prošlost. Ova posljednja rečenica bila je istovremeno i uvodna u nedavnom travanjskom izlaganju ekološkog aktivista Vjerana Piršića, predsjednika Eko Kvarnera, u nastavku tribine “Pula na solarni pogon”, u organizaciji pulske “Zelene knjižnice”,  koja je još početkom godine, u veljači, pobudila veliki interes građana. Samo nekoliko dana nakon prezentacije o solarizaciji Pule, odnosno prebacivanju na obnovljive izvore energije i stvaranje energetskih zadruga ministrica zaštite okoliša Mirela Holy je na međunarodnoj konferenciji na Krku (od 13. do 15. travnja) podsjetila da do 2020. Hrvatska mora smanjiti emisiju stakleničnih plinova za 20 posto i što više koristiti obnovljive izvore energije jer je u suprotnom čekaju financijski penali. Dakle, izlaz je jednostavan i krajnje je vrijeme okretanju obnovljivim izvorima energije, i to prvenstveno one koja dolazi od Sunca. Kada se uzme u obzir podatak da hrvatska obala ima 260 sunčanih dana te da je, kada su sunčevi sati u pitanju, najgora Hrvatska kao najbolja Njemačka, računica je jednostavna, a Sunce, taj neiscrpni, izvor može se iskoristiti za razvoj domaćeg gospodarstva i prosperitet lokalnih zajednica. – Činjenica je da dolazimo do kraja ere fosilnih goriva. Svi eksperti za fosilna goriva ne spore se da je pred nama vrhunac proizvodnje i potrošnje nafte. Samo se spore jesmo li ga prešli ili ćemo ga prijeći za godinu, dvije. Nafta će biti sve manje dostupna. Možemo reći da u jednoj generaciji gubimo naftu, u dvije plin, a u tri ugljen kao dostupni energent, a to znači da je prelazak iz fosilnog u postfosilno društvo nužnost”, kaže Piršić, ne izostavljajući opasnost klimatskih promjena koje su očite i najvećim skepticima. “One se događaju, i kao civilizacija moramo se pripremiti na njih, a sva istraživanja pokazuju da je Mediteran u ovom našem dijelu svijeta najranjiviji.   Razumne i pametne zemlje Kad zbrojimo te dvije elementarne činjenice, da gubimo fosilna goriva i imamo klimatske promjene, onda je očito da moramo napraviti radikalne promjene u odnosu prema hrani, vodi i energetici. Jedini energent koji je nama dostupan, obnovljiv i neograničen je zapravo Sunce. Činjenica je da u jednom danu na Zemlju padne dovoljno energije za godišnju potrebu čovječanstva. Mi se možemo solarizirati tako da organizirano kao društvo pristupimo procesu tranzicije iz fosilnog u postfosilno doba u kontekstu energetike. Nije pitanje je li to isplativo jer je apsolutno nužno”, iscrpan je Piršić. Njemačka je početkom ekonomske krize 2008. godine napravila zaokret te se iz automobilske industrije prebacila u industriju obnovljivih izvora energije. U toj je zemlji više od polovine instaliranih obnovljivih izvora energije u vlasništvu grada, poljoprivrednika i zadruga, a ne korporacija. U Danskoj više od 150 tisuća ljudi ima udio u vlasništvu vjetroelektrana ili su sami vlasnici. “Razumne i pametne zemlje ovu tranziciju koriste za razvoj domaćeg gospodarstva i jačanje lokalne zajednice. Kraljevina Danska napravila je plan da do 2050. postane u potpunosti obnovljiva”, kaže Piršić te napominje da bi bilo pametno da Hrvatska uči na greškama koje su počinjene u korištenju vjetroelektrana čije su lokacije izabrane s manjkavim studijama, posebice ornitološkim te to područje postaje smrtni koridor za ptice koje idu iz Afrike u Skandinaviju.”Puno veći problem od ornitološkog je što na našim brdima imamo 99 posto stranu opremu koji su pravili strani radnici i dobili poticaj u njihovim zemljama, a ovdje su za kikiriki dobili koncesiju i prodaju nam naš vlastiti vjetar. Bio bih sretan da umjesto nekog GMbh piše Končar, i da su naši sugrađani našli posao, da su u Uljaniku radili stupove. Jedino hrvatsko u vjetroelektranama je zapravo beton.”   Udruživanje gradana u energetske zadruge U Hrvatskoj je situacija u najmanju ruku nelogična: svaki građanin svaki mjesec pri plaćanju struje izdvaja pola lipe po kilovatsatu (što je za prosječno domaćinstvo između 10 i 20 kuna mjesečno) radi poticanja svih obnovljivih izvora u RH. “Time imamo situaciju da financiramo razvoj obnovljivih izvora energija u zemljama odakle dolazi tehnologija, a profit ide kompanijama koje su u stranom vlasništvu”, komentira Piršić. Kako izbjeći da nam više ne prodaju vlastiti vjetar, odnosno sunce? U praksi bi to bilo izvedivo kada bi se građani, primjerice Pule, organizirali u energetsku zadrugu i udružili znanje, vrijeme i sredstva da bi na ravnim krovovima osnovnih škola, vrtića, bolnica, domova zdravlja postavili fotonaponske elektrane. Oprema kupljena u Tehnomontu iz Pule ili Solarisu iz Novigrada dovela bi do višestruke koristi: proizvodnja je na mjestu potrošnje (krovovima), grad Pula razvija se prema postfosilnom društvu, a kupovinom solarnih panela od lokalnih proizvođača potiče se zapošljavanje, što se automatski reflektira na jačanje lokalne zajednice i gospodarstva. – Ovakvim načinom udruživanja proizvodimo struju koju prodajemo HROTE-u (hrvatski operater tržišta energije) po povlaštenoj cijeni i opet konzumiramo sredstva koja svi građani hrvatske uplaćuju u fond HROTE. Zato energetske zadruge imaju nominalni cilj napraviti tri funkcije: lakšu nabavu opreme građanima, financiranje opreme pregovaranjem s bankama te ishodovanje dozvola. Osim te tri primarne funkcije, još bitnije je to da naši resursi budu iskorišteni za dobrobit naših ljudi. Ja to zovem holistički pristup društvenoj realnosti”, objasnio je Piršić. S postojećim tehnologijama i cijenama solarizacija se isplaćuje u razdoblju od pet do sedam godina, što znači da je nakon toga proizvedena energija, de facto, besplatna. Nakon toga građani bi imali besplatnu energiju. “Uopće nema dilema oko toga imamo li potencijal za razvoj solarne energije, pogotovo što je ona idealna za otoke”, smatra Piršić. “S jedne strane, najveća proizvodnja moguća je u trenutku najveće potrošnje, dakle ljeti kada, primjerice, na otocima boravi višestruko više stanovnika nego zimi, a s druge strane, proizvodi se na mjestu potrošnje. Na Krku živi nešto manje od dvadeset tisuća stanovnika, a taj broj ljeti raste na više od sto tisuća. To je takav udar na energetsku infrastrukturu, a kada imaš fotonaponske centrale, ti zapravo stabiliziraš sustav koji zbog opterećenja često u vršnim satima ljeti zna ispadati ili je struja nekvalitetna. A onda se kvare uređaji i ljudi samo imaju dodatnih troškova.” – Prema nekim istraživanjima, kaže Piršić, hoteli 62 posto energije troše na grijanje tople vode za kupatila i vešeraj, pri čemu koriste naftu. Trivijalno je da otkrivamo toplu vodu i da kod naših ljudi koji imaju apartmane s većim kapacitetom potreba za toplom vodom potičemo instalacije za proizvodnju solarne energije.   Politika potiče mala privatna ulaganja S druge strane, trebalo bi iskoristiti ravne krovove koji su arhitektonski dominirali sedamdesetih godina prošlog stoljeća, pa i kod gradnje hotela, te napuštene industrijske komplekse, kojih Hrvatska, nažalost, ima u izobilju, na kojima bi se mogle smjestiti fotonaponske centrale. A kada se govori o hotelima, valja računati i na ekonomsku dimenziju dobivanja takozvane zelene markice (green label), jer sve više turista želi biti u ekološki osviještenim hotelima i apartmanima koji koriste obnovljive izvore energije. – Svakome je dakle jasno da mi na krovovima Jadrana imamo “nuklearku” od 1 gigavata. Solarizacija Jadrana prema tome test je inteligencije bilo koje hrvatske Vlade. Prvo treba mapirati, locirati, i to do razine svakog krova ili mikrolokacije mjesta instalacije solarnih stanica. Drugo je, možda, ključno: na budućnosti solarne energije graditi domaću industriju, jer su fotonaponske ćelije pred skokom u kvaliteti, prema najnovijim razvojnim istraživanjima postaju višestruko efikasnije, pa se javlja šansa da i hrvatske tvornice usvoje nove tehnologije. U hrvatskoj politici, u još uvijek novoj Vladi, upravo je tema solarne energije izazvala najviše polemika. Prijedlog novog tarifnog sustava za proizvodnju električne energije iz obnovljivih izvora energije, koji je nedavno obznanio prvi potpredsjednik Vlade Radimir Čačić izgleda kao bojkot i zaustavljanje investicija u obnovljivim izvorima energije jer je došlo do smanjenja naknade za sunčane elektrane, od 33 za krovne do čak 55 posto za veća solarna polja te HROTE-u (Hrvatski operator tržišta energije), kao i poticaj s dosadašnje 3,92 kune, na 2,63 kune. Prema ministrici Holy, takav je zakon neprihvatljiv. Ministar gospodarstva smatra pak da se “izmjenama Zakona o tržištu električne energije olakšavaju mala privatna ulaganja u solarnu energiju. Umjesto 11 stepenica i 14 mjeseci, sada će mala obiteljska gospodarstva trebati prijeći dvije stepenice u dva mjeseca”, rekao je ovoga tjedna ministar gospodarstva i prvi potpredsjednik Vlade Radimir Čačić. Dodao je da zbog tih olakšanja “u sljedećih nekoliko godina očekuju nekoliko desetaka milijuna eura ulaganja u solare male snage za obiteljska gospodarstva. Naime, u proteklih sedam godina u cijeloj Hrvatskoj ukupno je instalirano solarnih panela snage samo 500 kilovatsati, a očekuje se da će nakon ovog pojednostavljenja u nekoliko godina ukupna snaga biti desetak megavata”. – Nažalost, ključno je da država ne razumije ove procese prema postfosilnom društvu, te ne postoje adekvatni strateški dokumenti (kao što Velika Britanija ima “stern report”), ne razumije klimatske promjene jer se za njih ne priprema, ne razumije priču kojom bi se time razvijalo domaće gospodarstvo i jačala lokalna zajednica pa bi, primjerice, građani Pule bili jači ako kao lokalna zajednica rade fotonaponske centrale na svojim ravnim krovovima Pule, smatra Piršić.   Solarizacija Pule Izgleda da je solarizacija, kako kaže Vjeran Piršić, test inteligencije za hrvatsku Vladu. Što Pula može učiniti za solarizaciju? Rasprava o njenoj solarizaciji otkriva da grad ima idealne uvjete za takav razvoj: zbog arhitekture ravnih krovova, Uljanika, Solarisa, Tehnomonta i Politehničkog veleučilišta “Pula ima i ljude poput onih u Tranzicijskoj Puli koji to žele i uz pametan planski rad elaborirani projekt bio bi isplativ za pet godina. Moguće je i stambene pričuve ulagati u solare i time se novac bolje oplođuje nego da stoji na bankovnom računu. I za kraj, Piršić kaže da je prvi korak formalno osnivanje energetske zadruge. Nakon toga nužan je katastar javnih krovova, što je lako izvedivo zahvaljujući Google Earthu. Za Primorsko- goransku županiju to je napravila “REA Kvarner” gdje je ustanovljeno 250 ravnih krovova u vlasništvu županije i još 350 u vlasništvu lokalne samouprave (vrtići, škole, domovi zdravlja). “U Puli trebate locirati gdje imate ravne krovove i kvantnim skokovima možete ići u solarizaciju. No, prije je potrebno politički definirati da građani Pule moraju imati prednost pred bilo kim drugim”, poručuje Piršić. Ako možemo uzgajati voće i povrće, zašto ne bismo proizvodili struju?
 
U Puli se proizvode jedini solarni kolektori u Hrvatskoj Tvrtka Tehnomont iz Pule u suradnji s Tehničkim fakultetom u Rijeci razvila je i proizvela prvi solarni kolektor već 1975. godine. Turistički procvat koji je tada uslijedio pratio je i Tehnomont svojim solarnim sustavima za pripremu potrošne tople vode, koji su ugrađivani duž jadranske obale. Solarni sustavi koji su bili proizvedeni, projektirani i izvedeni od strane Tehnomonta još su i danas u funkciji. Tehnomont se može pohvaliti i najvećom referencom polja kolektora ugrađenog na jednom mjestu u Hrvatskoj, a to je autokamp Zaton kraj Zadra gdje je ugrađen ukupan broj od 1.036 komada, odnosno 2072 m2, za pripremu potrošne tople vode za 4.500 gostiju. Taj projekt se nadograđivao kroz godine te je posljednjih 238 komada ugrađeno pred početak ovogodišnje turističke sezone. Kao jedini proizvođač solarnih termalnih kolektora u Hrvatskoj, Tehnomont s novim modelom SKT 100 snažno konkurira najprodavanijim modelima inozemnih proizvođača. Porast cijene goriva rezultirao je i većom potražnjom za kolektorima, te je u posljednjih godinu dana instalirano više od 400 komada.   Cjenik solarnih sustava Najpopularnija su dva solarna sustava. Manji solarni paneli koje stavljamo na krov, snage 10 kW, koštaju 150 tisuća kuna po sistemu ključ u ruke, a veći, koji stavljamo na škole, od 30 kW, koštaju 400 tisuća. Zanimljivo je da banke masovno odobravaju “zelene” kredite s boljim kamatnim stopama od stambenih. Banke naime prihvaćaju ugovor s HROTE-om kao garanciju vraćanja kredita.   Krčka deklaracija Krk žestoko grabi prema prvom mjestu na Mediteranu u kontekstu energetske održivosti. Donijeta je Krčka deklaracija prema kojoj se planira da Hrvatska bude 100 posto obnovljiva do 2050. godine te optimizira proces tranzicije i razvoj gospodarstva.   Izvor: Glas Istre, 6. svibnja 2012., str. 10-11 (http://files.glasistre.hr/GlasIstre.pdf)