Profesor tvrdi kako bismo mogli imati dovoljno električne energije za sva domaćinstva u gradu dok sunce sja kada bismo koristili samo 10 posto krovova u Splitu kao fotonaponsku energanu. Kad domaćinstva ne koriste tu energiju, ona bi se mogla koristiti na radnim mjestima ili bi se mogla prodati manje sunčanoj Hrvatskoj i inozemstvu. 

Ušteda vode

– Korištenjem sunčeve energije štedjeli bismo vodu u akumulacijskim jezerima i fosilna goriva jer bismo te izvore energije trošili samo u danima bez sunca i noću – objasnio je Lerotić, dodavši kako bi krovovi i fasade kao energane mogle pokriti naše dnevne energetske potrebe. – Banovina bi, na primjer, mogla opskrbljivati sebe, a subotom i nedjeljom 300 domaćinstava. Klerikat bi mogao opskrbljivati 630 domaćinstava. Kad bi “Joker” poklonio struju proizvedenu na svom krovu, obradovao bi 600 domaćinstava. Isto se može preporučiti vlasnicima krovova i fasada na kampusu Sveučilišta s prostranim neiskorištenim krovovima na kojima bi se moglo proizvesti električne energije za više od 1000 domaćinstava – naglasio je Tomislav Lerotić. Splitski ekologist kaže kako je privatne investitore teško uvjeriti u nužnost ovakvog načina društvene i energetske odgovornosti. – Ipak, čudi me prazan krov na Klerikatu prijatelja prirode Sv. Frane. Također, neoprostivo je što zgrade građene sredstvima državnog proračuna nemaju ugrađene solarne kolektore ili module jer porezni obveznici godinama izdvajaju sredstva za poticaj pri ugradnji sustava za tu namjenu. Upravo bi odgovorni u državi praktičnim primjerima morali pokazati da im je stalo do energetske neovisnosti ulaganjem u solarizaciju Hrvatske – ističe profesor, inače autor inicijative Fond Sunčeva lipa. Na upit u kojemu bi se intervalu moglo isplatiti ulaganje u ovakvu investiciju, Lerotić odgovara: – Jednostavni termosifonski sustavi za grijanje vode mogu se isplatiti u 5 godina. Oni su jednostavniji, mogu efikasnije iskoristiti sunčevu energiju od fotonaponskih sustava za proizvodnju električne energije koji se amortiziraju nakon 8 do 10 godina, ovisno o visini subvencionirane cijene otkupljene električne energije. Vijek trajanja jednog i drugog sustava je više od 20 godina. Kad bi se ti uređaji više ugrađivali, njihova bi cijena pala i vrijeme amortizacije bilo bi kraće. U Hrvatskoj se, očito, ignorira mogućnost sustavnog korištenja sunčeve energije. Zašto je to tako? – Do dozvole za postavljanje fotonaponskog sustava za proizvodnju električne energije pomoću sunca teško je doći. Potrebno je pribaviti oko 60 različitih potvrda, a “papirologija” može potrajati mjesecima, umjesto da se maksimalno pojednostavni. Imate dojam da oni koji bi nam trebali pomoći namjerno odmažu. Vidljiv je rukopis fosilaške birokracije kod izdavanje dozvola i dobivanja potpora (iz sredstava koja smo kao porezni obveznici uplatili). Takve dozvole izdaju se na sjeveru Europe po hitnom postupku, u jednom danu. Motiv su radna mjesta, štednja fosilnih energenata, ulaganje u suvremene tehnologije…

Kako s otpadom

Nažalost, živimo u zemlji u kojoj je lakše dobiti dozvolu za izgradnju termoelektrane na ugljen kojeg nemamo (moramo ga uvoziti) ili dozvolu za suspaljivanje komunalnog smeća u cementarama pod imenom “obnovljiva energija”. Fosilnom lobiju pošlo je za rukom izjednačiti energiju obnovljivih izvora poput sunca i vjetra s energijom iz spaljenog smeća. Time nas uvjeravaju da stvaranjem smeća stvaramo obnovljivi izvor energije, stvaramo dobro?! Šalje se poruka da ne treba nastojati smanjivati količinu smeća niti odvojeno prikupljati otpad u svrhu recikliranja. Sada vrijedne sekundarne sirovine (otpad) u obliku smeća uništavamo bacanjem na Karepovac, u budućnosti će smeće odlaziti u planirani “centar” u Lećevicu, a iz njega izlaziti kao “obnovljivo” dopunsko gorivo za cementare – kazao je Tomislav Lerotić. Pogledamo li krovove i fasade samo novijih ili obnovljenih zgrada, vidjet ćemo da graditelji i investitori potpuno ignoriraju geografske datosti. – Umjesto da se prakticira energetska arhitektura (krov i fasada kao energana) i nakon ranijih bezbrojnih predizbornih govora o nužnosti investiranja u energetsku neovisnost Hrvatske, niču zgrade koje ignoriraju postojanje sunca u Dalmaciji: Bobanovi dvori, zgrade na Lazarici, KBC, Joker, hotel Marjan, Bauhaus, Baumax… kao i mnogi komercijalni centri, svi su bez ugrađenih fotonaponskih ili termičkih kolektora. Ugradnjom tih uređaja doprinijeli bi otvaranju novih radnih mjesta, energetskoj neovisnosti, rasterećenju fosilnog sustava, smanjenju štetnih tvari u okolišu. To su samo poneki od mnoštva razloga zbog kojih zemlje s daleko manje sunčanih sati potiču ugradnju sustava za korištenje obnovljivih izvora – rekao je Lerotić koji dodaje kako je samo na dva mjesta u Danskoj i Švedskoj instalirano više solarnih kolektora nego na svim krovovima u Dalmaciji. – Što sjevernije, to sunčanije!? Ako ovim tempom nastavimo ulagati u solarizaciju, današnje instalirane kapacitete tih zemalja mogli bismo dosegnuti za 50 godina – procijenio je profesor koji godinama radi na osmišljavanju projekata održivog razvoja. Lerotić zaključuje kako “pomak” u korištenju obnovljivih izvora potiho rade privatne tvrtke koje već sada zakupljuju vjetrovite i sunčane lokacije jer im ih dajemo u bescjenje, uz subvencije naših i europskih poreznih obveznika.