Era fosilnih goriva neumitno istječe. Budućnost je u obnovljivim izvorima, a prije svega solarnoj energiji. Nažalost, u Hrvatskoj ni središnja vlast, pa ni pučanstvo toga nisu dovoljno svjesni. I dalje, pod pritiskom moćnih naftnih, nuklearnih i drugih lobija, nismo spremni pogledati u nebo, odakle nam sunce samo u jednom danu pošalje energije dostatne za cjelogodišnju potrošnju na Zemlji. I što je osobito važno, ona je na krovu svake naše kuće i potpuno je besplatna.  Zvuči patetično, pa čak i otrcano: ljudi moji, osvijestimo se! Kameno doba nije prošlo zato što je nestalo kamena, već zato što su otkriveni bronca, bakar i željezo…Tako je, eto, i s fosilnim gorivima. Ilustrativno rečeno, ugljen će biti potrošen u tri generacije, plin u dvije, a nafta u jednoj. Pred nama je solarizacija. Trebamo li se boriti do posljednje kapi nafte?

Što prije sami načinimo tranziciju iz fosilne u postfosilnu eru, izbjeći ćemo neminovnu kolonizaciju koju nam spremaju multinacionalne kompanije koje će nam nametnuti da našim novcem skupo plaćamo našu energiju proizvedenu u vlastitoj zemlji i na vlastitim krovovima od “našeg” sunca kojeg imamo besplatno i u izobilju. Baš kao što nam je to već nametnuo vjetroenergetski lobi koji koristi naša brda, naš vjetar da bi nam za naš novac prodavao našu struju.

Imamo dvije tvornice

A za početak, makar pročitajte ovaj tekst. Bit ćemo nemilosrdni. Gađat ćemo vas “ravno u glavu” činjenicama od kojih boli glava, koje tjeraju na razmišljanje i pomažu da progledamo. U tome nam je nesebično pomogao Vjeran Piršić, prvi čovjek Eko-Kvarnera koji je s tom problematikom na “ti”. Ključno je pitanje: možemo li mi u Hrvatskoj iskoračiti iz fosilnog u postfosilno društvo, točnije upustiti se u solarnu žetvu? – Možemo – tvrdi Piršić – jer imamo vlastitu tehnologiju. U Hrvatskoj postoje dvije tvornice fotonaponskih panela i opreme. Jedna je “Solaris” u istarskom Novigradu i druga “Solvis” u Varaždinu. Bio je i “Končar” u Splitu, koji je stradao u pretvorbi.Što da se radi? – Logično je da Hrvatska radikalno krene k većem korištenju obnovljivih izvora energije. Pri tome je svakome jasno da je solarizacija Dalmacije u biti test inteligencije bilo koje vlade u Hrvatskoj. Ukazao bih na činjenicu da je najlošije osunčani dio Hrvatske, recimo, Međimurje, izdašniji od najbolje osunčanog dijela Njemačke – Bavarske. Neka naša mjesta, poput Komiže, imaju sunca kao i Dubai. Manje poznat podatak je da i Udbina ima puno sunčanih dana, zbog čega je tamo vojska izgradila aerodrom. Zbog svega toga upravo je nevjerojatan autizam hrvatskih vlasti prema solarizaciji Hrvatske. U svim “normalnim” zemljama svijeta to je i snažna poluga gospodarskog razvoja. Obama više puta govori o green new dealu, a u Njemačkoj su česti slučajevi da radnici iz automobilske prelaze u industriju obnovljivih izvora energije, pri čemu već sada tu radi više radnika nego u automobilskoj industriji.

Loša strategija

Vjeran Piršić

Pravo pitanje je gdje je tu Hrvatska? – Naša energetska strategija iz 2009. godine ima jasno prepoznatljiv otisak prstiju svih energetskih lobija, prvenstveno ugljena, ali i plina, nafte i nuklearnog lobija. Zanimljivo je koliko je jak utjecaj lobija vjetroelektrana. Dopušteno im je instaliranje agregata snage čak 1200 MW nasuprot minornih 50 MW solarnih elektrana, pri čemu im je pravilnikom dopušten kumulativno samo jedan MW, dakle 24 puta manje nego vjetroelektranama. Možda takvo nešto ima smisla u Škotskoj kojoj manjka sunca, a obiluje vjetrom. Mnogi izvori tvrde da je pravi razlog svojevrsna kolonizacija Hrvatske koja se već dogodila udomeni vjetroelektrana. Svakom je vidljivo da se na našim brdima ne vrte turbine s potpisom našeg “Končara”, već GMBH. U biti, na naša brda dolaze strani investitori sa svojom tehnologijom za koju su već ubrali EU poticaje, zaposlili svoje radnike i sada nam za neku sitnu koncesiju prodaju naš vlastiti vjetar za naš vlastiti novac. Uz to, njima se tako proizvedena zelena energija plaća iz fonda koji pune svi građani Hrvatske tako što na svaki potrošeni kilovat uplaćuju 0,5 lipa. Pri tome se u ta postrojenja ugrađuje strana oprema, čak i stupovi, a samo je naš beton. Ako se to dogodi i sa suncem, očekivano povećanje kvota sa 1 MW na 30 MW, što je sramotno malo, “posisat” će strani investitori, pa će nam, pri ovakvom nebuloznom stavu države, ponovo stranci naše sunce prodavati za naš novac. Da bi se to spriječilo, nužno je “probuditi” slobodnomisleće pučanstvo, pri čemu mi je jasno da je lobotomija nad građanima pod najezdom sapunica, reality showa više-manje učinila svoje. Kakve su nam šanse? – Trebamo se ugledati na Dance. Većina vjetroelektrana u vlasništvu je zadruga. Većina nas zna za prekrasne vjetroelektrane ispred Kopenhagena, preko puta Malmöa, ali većina nas ne zna da su vlasnici tih energetskih postrojenja 4300 građana Kopenhagena koji su osnivali zadruge i financirali investiciju. To sada treba napraviti i u Hrvatskoj. Prva zadruga uskoro će biti osnovana na Krku. Preko nje građani zajednički mogu dobiti povoljnije uvjete pri nabavi opreme i brže ishođenje potrebnih papira. MARIJAN DŽAMBO

Izračun za elektranu na krovu Poslije svega, odlučite li se da na svoj krov instalirate mini solarnu elektranu i tako postanete mali proizvođač električne energije, evo vam izračuna Rolanda Čuline iz tvrtke Worldnewenergy koja među prvim vlasnicima krovova u Hrvatskoj, prije svega u Dalmaciji, nudi instaliranje mini elektrana. – Ako želite na krovu svoje kuće instalirati mini elektranu od 10 kW, potrebno vam je između 20 i 30 tisuća eura. Za taj novac prikupit ćemo sve papire i najdalje za četiri mjeseca instalirati elektranu – kaže Čudina. Prema sadašnjem tarifnom sustavu, 12 godina proizvedenu struju HEP će vam plaćati po kilovatu 3,393 kune. Na temelju očekivane godišnje proizvodnje od 1600 kilovata, investicija će se otplatiti između četiri i pet godina, što znači da ćete do kraja koncesije zaraditi najmanje 420 tisuća kuna, a kako postrojenje može raditi 25 godina, ukupna zarada premašuje 600 tisuća kuna. Poželite li da imate elektranu od 30 kilovata, zarada je osjetno veća unatoč činjenici da će vam HEP u tom slučaju otkupljivati struju po 3,4 kune po kilovatu. – No, kako mnogi nemaju novca, naša tvrtka nudi da vam na vašem krovu o svom trošku instalira elektranu. Prodajom struje najdalje do pet godina naplatit će uloženo, a ostatak do 12 godina zarada se dijeli po pola. Po toj računici, bez ulaganja, zaradit ćete 210 tisuća kuna, s tim da još 13 godina godišnje možete imati po 16 tisuća kuna.

Komiža ljeti ostaje bez struje Tvrdite da na dalmatinskim krovovima leži snaga jedne nuklearke. – Ne treba puno mudrosti da se to shvati. U Primorsko-goranskoj županiji izrađen je katastar svih ravnih krovova javnih zgrada na kojima je moguće postaviti fotonaponske panele, što je izvanredna šansa da se iskoriste umjesto poljoprivrednih površina koje treba zaštititi od toga. U Dalmaciji sunce sja najjače kada se troši najviše energije. Bizarno je da u jednoj Komiži usred ljeta ponestaje struje, jer se električna energija do Komiže doprema s kopna.   Izvor: http://www.slobodnadalmacija.hr/O-ku%C4%87o-mala/tabid/93/articleType/ArticleView/articleId/163996/Default.aspx